ROĐENJE
Nekad su žene doma rađale u kuhinji na slami. Žene nisu išle u bolnicu nego je babica došla doma. Dok se dijete narodilo babica je oprala dijete i ženu. Dijete je stavila u zipku, a mamu na lijepu uređenu postelju. Dok su žene dolazile gledati dijete ako su došle navečer nisu odmah smjele ići k djetetu da mu ne donesu “kmicu” (mrak). Dijete je imalo na ruci svezani crveni konac kako ga netko ne bi urekao. Dijete se krstilo u roku od tri tjedna, majka nije išla s njime nego krsna kuma i netko iz obitelji. Otac također nije smio ići na krštenje.
PRIČEST
U drugom razredu osnovne škole djeca su išla na pričest i to je uvijek bilo na Svetoga Alojzija. U ruke, umjesto svijeće, imali su aleluju, a za dar kumovi im nisu ništa kupili. Svi skupa su se okupili u crkvi, a poslije nije bilo nikakvog domjenka.
KRIZMA
Za krizmu kumi su dečkima kupovali bijelu rubaču, nekome hlače, ili sat, a sada dižu kredite kako bi što više kupili. Cure su dobivale suknju i bluze, a sada dobivaju zlatne ogrlice.
SMRT
Dok je netko umro u kući u desnu ruku morala mu se staviti svijeća. Svijeća se čuvala od Svijećnice jer je bila posvećena na taj dan. Pokojnik je ležao doma i doma su se održavale karmine. Kuća se morala raspremiti i kod kuće su molile krunicu, a ljudi su u kuhinji jeli, razgovarali i kartali se.
Izvor: Marija Bukovčan – Novogradske priče za sečanje i pripovedanje
