Živio je pokraj nemirne rijeke Drave prije nekih 80-100 godina. Svi su znali za njega. Mnogi su ga i vidjeli na otocima, sprudovima i obalama Drave, ali i u njenim brzim virovima i hladnim vodama. Priča o Vodenjaku pričala se uvečer, uz toplinu vatre, pomalo prigušenim glasom, a djeca su od svojih najmlađih dana slušala i upijala svaku riječ najneobičnijih pripovijesti. Kažu da je bio jak, visokoga rasta, sav obrastao dlakom od glave do pete. Šetao bi kroz šipražje, pa sve na najviše nasipe na obali, ili bi se pak zabavljao poskakujući i plivajući brzim vrtlozima rijeke: čas bi se pojavio do pojasa, pa zatim nestajao u vodi. Zatim bi opet izronio i pri svakom skoku zavikao, kao da se zabavlja:
-Uta-ta-ta! Uta-ta-ta! Voda bi prskala na sve strane, a on bi se sve snažnije odrazio i skočio, zagnjurivši iznova u rijeku.
Ljudi su onomad često boravili uz Dravu, režući šiblje za izradu čuvenih legradskih košara i imali mnogo anegdota vezanih uz Dravskog čovjeka. Kada bi uvečer sjedeći uz vatru gulili šibu, prišao bi im Vodenjak ogrijati se kod ognja. Svi bi šutjeli. On bi se ogrijao i otišao. Ljudi su ga se bojali. Nisu ga dirali, niti je on njih. Znali su ljudi pričati i kako bi im Vodenjak znao prevrnuti čun dok bi prevozili oguljene šibe, no nije to bilo toliko često.
Postoji predaja o lijepoj Ani, najljepšoj stanovnici Legrada koja je jednog ljeta išla na ispomoć šibarima. Išla je oprati noge poslije večere. Bila je u vodi do gležanja, kada je Dravski čovjek u liku labuda doplivao do njenih nogu, vrtio se oko nje, umiljavao. Njoj se svidio te ga je uhvatila za krilo, no iskliznuo joj je iz ruku i otplivao malo dalje, tek toliko da joj je na dohvat. Tako je malo, pomalo Ana s Labudom nestala u dubinama rijeke Drave i utopila se. Od toga dana su brižne majke svoju djecu tjerale kući i branile im kupati se oko podneva. Vjerovale su da u to doba dana Vodenjak izlazi na obalu, glasa se svojim prepoznatljivim: „Uta-ta-ta! Uta-ta-ta!“ i povlači neoprezne plivače na dravsko dno.
Legenda o Vodenjaku vrlo je živa u području Legrada. Želite li se uvjeriti da Vodenjak postoji, dođite nam u posjet.
O Kralju Drave je pisala Marija Bango u knjizi “Kralj Drave”
Ilustracija: Željko Seleš
