Legende

Vedi

Pokraj Drave od vajkada su rasle velike guste šume. U tim su šumama živjeli vedi, stvorovi nalik ljudima. Bili su visoki, čak i viši od kuća, potpuno obrasli dlakom. Bili su vrlo glasni: kad bi govorili čulo se nadaleko, a mogli su tako jako puhati da bi jednim dahom stvorili oluju. Njihova snaga bila je takva da bi, ukoliko požele, čitavo stablo zajedno s korjenjem iščupati kao od šale. Živjeli su skriveni u gustim šumama okupljeni u plemenima, u svojim naseobinama.

 

Vedi su uglavnom bili dobroćudni. Neki od njih se se družili s ljudima i pomagali im oko teških fizičkih poslova. Nekad je gotovo svaka kuća imala svog veda. U vrijeme katastrofa, nevremena ili u situacijama kada je ljudima prijetila pogibelj, ljudi su se molili: „Daj bože da nam pomognu naši vedi!“ I oni bi odmah priskočili u pomoć.

 

Sredinom prošlog stoljeća vedi su počeli napuštati oranice i livade te su se počeli povlačiti dublje u šume. Znalo se dogoditi da ih ljudi povremeno sretnu i porazgovaraju s njima. No, sve su se više povlačili, te su postali gotovo u potpunosti nevidljivi danju. Rijetki su ih mogli vidjeti.

 

Postoji pripovijest o čovjeku koji je čitav svoj život prijateljevao s vedima. Pohodio ih je u njihovim skrivenim selima, a oni su njemu pomagali u poslu. Imao je malu kuću i pokraj nje štalu bez krova. Jednog su ga popodneva vidjeli ljudi kako naizgled iz čista mira maše kosom po zraku. Uskoro je zapuhao snažan vjetar noseći sve pred sobom, no on je i dalje mahao kosom, kao da se s nekim bori. U toj se borbi dobrano i oznojio. U žaru borbe je i vikao: “Što hoćete, pustite moje vede na miru!” Najednom je nestalo vjetra. A on je pao na zemlju poderane odjeće, umoran i obliven znojem, teško dišući. Pitali su ga ljudi što se to upravo dogodilo, a on im je odvratio da se potukao s neprijateljima svojih veda koji su ih planirali potjerati, no on im nije dao, te ih usput pitao jesu li se i sami uvjerili u njegovu priču o pobjedi.

 

Imena veda i danas su ostala sačuvana u imenima oranica i livada kao što su Miklići, Patački, Bušica i slično.

 

Šećete li gustom šumom, nemojte se uplašiti sretnete li i danas kojeg veda. Oni i danas čuvaju našu Podravinu.

 

Foto: Kućni ved – Iva Lulić