Svatovi – prvi dan
Svati u Novigradu Podravskom su se održavali od prvog siječnja do Pepelnice, a u jesen od prvoga studenoga do adventa. Pripreme za svatove počele su pet dana prije, a održavali su se nedjeljom. Prvi dan vozila se postelja od djevojke k dečku, a išla su dvoja ili troja kola – kako je koja mladenka imala imovinsko stanje. Dvorište je bilo puno žena koji su došli vidjeti kako će se mlada dovesti. Postelju su vozili dečki i djevojke, mlade snahe s budućim muževima i bili su lijepo obučeni. Muški su imali odijela, a oženjeni i šešire na glavi. Snahe i djevojke imale su suknje, a pod suknjom po tri podsuknje. Na prvim kolima bila je krsna kuma i držala je svetu sliku, a na drugim kolima firmana kuma koja je držala svileni jastuk i deku. Na trećoj sestra ili nevjesta koje su držale našivanu jastučnicu. Iza toga je išao ormar s odjećom, mašinom za šivanje. Dok su tete i strine pri mladoženji složile postelju mladoženjini svati išli su po mladu. Po mladu su išli klenceri, starješina, brat i ženom, djever i ženom ili netko od veće rodbine. Naši domaći glazbenici bili su kod mladoženje. Uglavnom su svirali sastav Korenići iz Novigrada ili glazbenici iz Prekodravlja i Gole koji su nekad nedjeljama imali po dvoje ili troje svatove. Vjenčanje je bilo u tri sata popodne, a poslije vjenčanja svatovi su išli k mladenki i kod nje je bila glavna večera. Poslije večere, plesalo se, pjevalo, plesala su se kola, a poslije pola noći je bila druga večera i rastanak mlade i roditelja. Poslije su mladu vodili k mladoženji. Djever je morao uzeti vilicu, žlicu, noža, tanjur da mlada snaha ima iz čega jesti i morao ju je preko ograde donijeti u kuću.
Svatovi – dan drugi
Mlada snaha se rano morala ustati iz kreveta, očistila je kuću i pomela sve jer su se svatovi skupljali već od deset sati. U deset bi bio doručak, a prije toga po starinskom običaju bilo bi darivanje. Domaći starješina imao je govor, a na kraju govora bi rekao: “Budemo se prvo darivali da bi kasnije dobro jeli”. Došao je klencer i imao je preko jednog ramena rukom izrađenog ručnika i u ruke tanjura kojeg je stavio pred starješinu. On je prvi stavio novac u tanjur i poslao sve do kraja ukrug. Mladenci su otišli brojiti novac, a gosti su smjeli jesti. Za doručak je bio gulaš. hladetina, pečeno svinjsko meso, digani i fini kolači. Poslije jela mlada snaha išla se oblačiti jer su svatovi išli po starješinu. Imala je baršunastu suknju, dvije ručno izrađene podsuknje, košulju, bluzu te salonke. Bila je počešana na “kofrljin”, a na njemu je imala poculicu i u rukama je nosila staklenu kantu s vinom s kojim je polijevala bunar. Išla je s klencerom, a on je preko ramena imao ručnik i oni dvoje su plesali na bunaru. Kod starješine su svatovi bili ponuđeni hranom i pićem, malo se plesalo i išlo natrag k mladoženji jer su muškarci išli s glazbenicima k mladi po darove, a žene su pomagale slagati stolove. Na darivanje su išli stari i mladi. Starješina je vodio za stol, a prije večere je rekao ono što i rano za doručkom te su se svi pomolili. Poslije večere se plesalo, igralo kolo i pjevalo do jutra. Žene s ulice su došle gledati svatove.
Svatovi – dan treći (najveseliji dan)
Skupili su se svi popodne, ostalo je još hrane za jesti. Najeli su se i počeli su izmišljati svakakve igre i šale. Igralo se vlaka, plesalo oko stolova, brojili mjeseci, bila je i ispovijed, oblačili su se u maškare i išli po mladence, pjevali i do jutra svakakve šale.
Izvor: Marija Bukovčan, Novogradske priče za sečanje i pripovjedanje
