Svim pratiteljima Virtualne virovske prkačijade
Pozdrav ljubiteljima prkača!
Kad sam prije pet godina pred Stručno-organizacijsko povjerenstvo općine Virje donio projekat „Virovska prkačijada“ i inicirao njezino pokretanje i održavanje, nisam ni slutio koliko će se ovo pretvoriti u jednu prekrasnu priču. Nisam ni slutio koliko će me Prkačijada odbaciti u rano djetinjstvo, te pobuditi brojne uspomene i sjećanja na Virje iz kojeg sam otišao prije 50-tak godina. Vjerojatno se svakom „stogodišnjaku“, pa i meni, najljepše vraćati u mlade dane koji su najljepši dio života. A svemu je presudio svjetski kongres izvornog kulinarstva koji sam prije šest godina organizirao u Umagu. Budući da je na brojnim kongresima sudjelovala i Podravka s njihovom ekipom dolazio je i najpoznatiji Virovec Dražen Đurišević. I tako jedne večeri uz ćaskanje u Umagu, požalim se Draženu da bi bilo lijepo da nešto organiziram i u našoj Podravini. Dražen je bio rezolutan: Posvod nekaj organiziraš, a doma nikaj. Kaj fitiljiš, predloži projekat, dojdi v Virje i idemo v posel“… I sve je krenulo bolje nego što smo mislili… Naravno uz blagoslov načelnika Peroka. Dogodio se susret s ljudima koji su mi u sjećanju ostali još kao djeca. Ma bilo je baš emotivno… I da ne duljim. Agilnost povjerenstva i njegova predanost organizaciji bila je izuzetna. Bili smo temeljiti, puni entuzijazma, volje i uspjeh nije mogao izostati. Stalno me mučila dilema kako svijet upoznati s Virjem i obrnuto. Kontaktirao sam svoje brojne prijatelje i suradnike iz svijeta, i oni su se rado odazvali da na Prkačijadi predstave prkače svojih zemalja, naravno uz bok našim, podravskim prkačima. Zamolio sam moje prijatelje novinare u Hrvatskoj i u regiji da dođu u Virje i pišu o Prkačijadi.
Odaziv je bio izuzetno dobar. Moj izuzetno dobar prijatelj Zlatan Skalicki urednik II programa Hrvatskog radija, izravno je u emisiji Sunčani sati prenosio Prkačijadu. Veselio sam se dolasku mojeg češkog prijatelja Zděneka Reichmana, vrsnog novinara, no on zbog bolesti nije mogao doći (to je život!). Primjerice, glavi urednik Turističke redakcije RTV Novi Sad Kamenko Milenković bio je toliko oduševljen Virjem pa me pitao; Što si im o meni napričao, pa oni su me primili kao kralja? Pripremio je polusatnu emisiju o Virju koja je išla u udarnom terminu RTS (i stalno priča o Virju!). Došao je i moj prijatelj Sarkis Yacoubian predsjednik Taste of peace iz Izraela… Moj engleski prijatelj Gary mi je poslao vrsnog kulinara Davida Mizona iz Doncastera, a najviše me obradovao dolazak Guida de Bona, predsjednika Saveza kuhara Malte, s kojim sam evocirao uspomene na moje putovanje po Malti. S njim je došla i slastičarka Paula Borg. A cijelo prekrasno događanje obilježio je završetak u Šklebarovim goricama o čemu su svi posebno pričali. Vorovska gostoljubljivost bila je vrhunska. Popis gostiju i zemalja bio je zaista impozantan, i svakako je davao originalnost projektu. Kad sam svojevremeno s nekim od inozemnih prijatelja inzistirao da izgovore riječ prkač bilo je zaista smiješnih situacija, no na kraju smo „izbrusili“ izgovor. Virovec Martin je rekao; Baš je lepo da stranci uče „virovski jezik“. Virovec Joža je razgovarao na Prkačijadi s Alanom Payenom kuharom iz Mauricijusa pa mi je rekao: Znaš, po prvi put sem se spominjal s crncem!
A onda je Dražen predložio da napravimo „plasnicu prkačev“ pa prijedlog Guinnesovu knjigu rekorda… Da ne duljim…
Ove godine smo dogurali do jubilarne pete Prkačijade. Nažalost korona je bila jača, pa se Stručno-organizacijsko povjerenstvo odlučilo za jedino moguće rješenje – virtualnu Prkačijadu.
Izuzetno mi je žao, jer sam ove godine uspio dobiti vrlo drage i uvažene goste. Moja prijateljica iz Japana, Maki Nagayoshi iz grada Sappora na otoku Hokkaidu bila je oduševljena kad sam je pozvao. Dogovorili smo kratku kavu, no ta „kava se znatno produžila“, jer sam joj morao naveliko ispričati i pojasniti što su prkači. Maki je mlada i simpatična japanska kuharica i slastičarka, uvijek nasmijana, srdačna, pa smo dogovarali da radi japanski mochi. No ipak se predomislila i rekla mi: Dear Stjepan I will prepare toppings like sweet red beans, kinako or daikon – oroshi… Predložila je da pokaže kako se na „japanski način“ mijesi tijesto, a to se radi udaranjem drvenog bata po tijestu uz stalno okretanje tijesta. Poslala mi je fotogrtafiju (Maki je je sasvim lijevo na fotografiji).
Budući da svake godine u Tuheljskim toplicama organiziram svjetski kongres slastičarstva „Interslast“ na kojem obavezno reklamiramo Podravinu, virovsku mazanicu, prkače itd. (hvala Virovcima i drugim Podravcima što dolaze svake godine) prošle godine mi je bila gošća Nataša Marković, inače poznato ime u svijetu slastičarstva. Zanimljivo je da je ona šefica slastičarstva poznatog beogradskog restorana Restaurant & caffe Novak, čiji je vlasnik poznati tenisač Novak Đoković. Nataša je izuzetno dobro odradila prezentaciju nakon čega smo dogovorili da dođe na Prkačijadu…Ona je trebala na Prkačijadi pripremiti starinski, tradicijski prkač iz Homolja (Istočna Srbija) i izvornu blagdansku medenu pitu. Što da kažem? Planirali smo dolazak Novaka Đokovića, Gorana Ivaniševića… Bude druge godine.
Prijatelj Sarkis je obećao doći, Mimoza Balla iz Albanije također, no sa Sarkisom su trebali doći i palestinski slastičari, slastičari iz BiH i drugi…
Bilo je puno drugih zamisli… Moja prijatelj Dado Topić mi je svojevremeno predložio da dovede nekada popularnu Korni grupu. Razmišljao sam o još jednoj ideji, a to je Đorđe Balašević. U vrijeme dok sam se bavio glazbom nastupali smo s Đorđem Balaševićem u Velenju, pa mi je uz ćaskanje pričao da mu je djed iz Rasinje i da bi rado došao u naš kraj… Možda ideja za budućnost. Ima još nekih ideja u literarnom smislu. Sve koji vole Virje i Podravinu i obožavaju prkače ubrajam u obitelj „prkačara“, te ih pozivam da sudjeluju u ovoj virtualnoj Prkačijadi, te da svakako dođu sljedeće godine (prvi tjedan u svibnju). Završit ću u literarnom ozračju s pjesmom virovskog pjesnika, Petra Petričeca.
Virje, naše belo Virje
Tristopedet i neke više let
Te deždi vmiva, vetri načesava,
Zime ti gače oblače,
A jesen crleno vino natače.
Koruzni i pšenični vali
Te zapluskavali…
Mi te bomo za navek
Radi imali…
O tebi, dok nas bo, popevali.
Pozdrav
Stjepan Odobašić, novinar
