Donje Zdjelice sa svojih 97 stanovnika najmanje su i najrjeđe naseljeno mjesto na području općine Virje. Unatoč svojoj majušnosti, selo je aktivno. Žitelji se okupljaju oko Dobrovoljnog vatrogasnog društva koje ima lijepo uređen dom, a služi za brojne kulturne i zabavne aktivnosti mještana. Donje Zdjelice nalaze se uz sam potok Zdelju, stoga ne čudi njihovo ime. Značenje imena vezano je uz imanja Templara i Ivanovaca koji su u blizini imali svoje velike posjede početkom 12. stoljeća. Danas su Donje Zdjelice izvor mira i netaknute prirode. Na vama je da zajašite svog dvokotačnog ljubimca i prepustite se uživanju u krajolicima, dok vam povjetarac mrsi kosu.
Hampovica
Hampovica je smještena uz potok Hotovu i cestu prema Bjelovaru. Na Hotovi je bio Filipov i Novakov mlin-vodenica. Danas ima oko 300 stanovnika. U selu djeluje Lovačka udruga, Društvo žena i Dobrovoljno vatrogasno društvo. Škola se spominje 1891., a do tada su djeca polazila školu u Miholjancu što je bio veliki problem pogotovo zimi. Moderna školska zgrada izgrađena je 1997. godine. U selu je kapelica sv. Andrije zaštitnika mjesta. Izgrađena je 1852. i posljednji put obnovljena 1995. godine. Glavni izvor prihoda mještana je poljoprivreda uz ponekog zaposlenog u različitim poduzećima. U selu djeluje obrtnička radionica za betonsku galanteriju čiji je vlasnik Vjekoslav Novaković. Zanimljivo je da je Hampovica već 1939. imala mjesni vodovod jer je opskrba vodom bio veliki problem žitelja, posebno u vrijeme suša. Voda se koristila iz izvora Delice i Lukačevog jarka i bio je to tada jedini seoski vodovod u cjeloj zemlji. Time su se Hampovčani jako ponosili. Te je godine Hampovica brojila 870 duša. Polovicom 15. stoljeća u vrijeme vladavine kralja Matijaša Hampovica dolazi u posjed svinjskom trgovcu, pokrštenom švedskom židovu Ivanu Ernuštu De Hampo, po kojem je Hampovica najvjerojatnije i dobila ime. Njegovi sinovi, Sigismund pečuški biskup i Ivan Ernušt mlađi dobivaju darovnicom kralja Matijaša 1477. godine Slavoniju, Podravinu i Međimurje, dok Sigismund ima u posjedu i dio Mađarske. Stariji Ivan De Hampo 1473. postaje glavni rizničar kralja Matijaša te ban Slavonije. Vladavina loze Hampo vladala je ovim krajevima čitavo stoljeće sve do smrti sina kneza Gašpara, koji nije imao nasljednika. Kako je knez Gašpar bio oženjen sestrom Keglevića njegova imanja prelaze u njihov posjed. Grb grada Đurđevca, jednim od najljepših spomenika renesanse bio je grb obitelji De Hampo, a dao ga je isklesati Sigismund Ernušt i posvetiti svojoj utvrdi, starom gradu u Đurđevcu.
Miholjanec
Miholjanec je selo podno Bilogore, četiri kilometra udaljeno od Virja i spada u najstarija sela u Hrvatskoj. Prigodom otkrivanja spomenika fratru na izvoru zvanom Fratrovac 1923. obilježilo je 750. obljetnicu svoga postojanja što znači da danas ima preko 830 godina postojanja. Stari naziv naselja je Zdelja prema potoku koji tuda protiče. Već se 1201. u dokumentima spominju imanja Templara i Ivanovaca u Zdelji-Miholjancu, no njihovo prisustvo na tim prostorima datira još mnogo ranije, iz 1160. godine. Iz dokumenata Stjepana Prodavića, zvanog Vrag je vidljivo da njegova imanja graniče sa Zdeljom gdje su imanja Templara i Ivanovaca.
Crkva sv. Mihaela
Danas je broj stanovnika u Miholjancu u opdanju kao i u većini naselja Hrvatske. Miholjanec je župa i ima lijepu crkvu sv. Mihovila poviše župnog dvora. Školu polazi svega osam učenika u kombinaciji I. i II. razreda.
Fratrov zdenac
Fratrov zdenac više, nažalost, nije poznato izletište kao što je to bio nakon 9. rujna 1923. kada je pred velikim mnoštvom svečano otvoren spomenik fratru s izvorom u podnožju. Za gradnju spomenika zaslužna je upornost virovskoga upravnika općine i mjernika Šandora Šarunca, sina austrougarskog generala i majke Virovke.
Upravo je u pripremi dokumentacija za revitalizaciju toga područja.
Rakitnica
Rakitnica je naselje koje se nalazi na južnim obroncima Bilogore i prema zadnjem popisu ima 141 stanovnika. U tom naselju djeluje Dobrovoljno vatrogasno društvo i Društvo žena. Zbog malog broja djece škola ne radi od 1959. od kada se djeca prevoze u Hampovicu i Virje. Nakon rata 1945., 21. listopada otvorena je četverorazredna osnovna škola koja je radila sve do 1959. u zgradi Društvenog doma u Rakitnici. Ljudi se uglavnom bave poljoprivredom ili su negdje zaposleni. Rakitnica spada u župu Miholjanec.
Šemovci
Nakon Virja, Šemovci su slijedeće najveće selo u općini. Nalaze se na lijepom položaju, smješteni na sjevernim obroncima Bilogore na cesti Bjelovar- Đurđevac-Virovitica. Naziv mjesta u svojoj osnovi sadrži prastaru riječ za pastirsku nastambu, što nam govori o ranoj naseljenosti mjesta. U prošlosti se uz Šemovce spominju naselja Konačko i Seče. Šemovci su oko 1920. godine bili općinsko mjesto u vrijeme Banovine Dravske, godine 1939. u vrijeme Banovine Hrvatske i do 1945. godine, u vrijeme Nezavisne države Hrvatske. U naselju obitava 575 stanovnika, koji sredstva za život zarađuju poljoprivredom ili su pak zaposleni izvan naselja. Selo je oduvijek lijepo organizirano i njegovi stanovnici su pratili globalni napredak. Poljoprivrednici, naročito vinogradari, često su se udruživali i sudjelovali na gospodarskim izložbama, poput onih u Zagrebu 1891. i 1909. godine. Selo je imalo aktivne različite zadruge i udruge sve do II. svjetskog rata, no nakon toga razdoblja broj stanovnika pomalo opada, poradi izumiranja i migracija. Taj je trend bio najizraženiji pedesetih godina prošloga stoljeća. Godine 1912. Šemovci su imali 1559 stanovnika, danas tek trećinu, no to mještane ne obeshrabruje u organiziranju brojnih društvenih događanja. U mjestu još od 1926. godine neprestano djeluje Dobrovoljno vatrogasno društvo Šemovci, koje je bilo glavni pokretač društvenih i kulturnih zbivanja i djelatnosti u mjestu. Šemovci se mogu pohvaliti i djelovanjem glumačke družine i pjevačkog zbora koji su bili iznimno aktivni i plodni. Nogometni klub osnovan je 1956. godine, no još je 1930. godine postojao i djelovao sportski klub Jadran i Viktorija. U Šemovcima je iznimno aktivna Udruga žena koja okuplja velik broj članica i marljivo radi na očuvanju tradicije mjesta. Šemovačka osnovna škola utemeljena je sada već davne 1824. godine, a današnja školska zgrada kupljena je 1883. i preuređena za potrebe nastave. Zbog velikog broja đaka, preko 120, 1899. godine škola je dograđena. Prema podacima iz spomenice 1912. godine bilo je 234 redovita polaznika i 98 opetovničara ili ponavljača. Danas ima samo 10 učenika u I. i II. razredu osnovne škole, a naglo smanjivanje broja učenika počelo je od 1950. godine.
