Djevojčice stoje ukrug. Svaka drži svoje stisnute šake kao batiće ispred sebe. Ona koja broji, drži samo svoju lijevu šaku kao batić jer svojom desnom, stisnutom šakom, udara po svim stisnutim šakama (po svojoj također), izgovarajući oštro svaku silabu:
EN-TEN-TE-NI
SA-VA-RA-KA-TE-NI
SA-VA-RA-KA-TI-KA-TA-KA
ELEM-BELEM-BAM-BUF
Zadnja riječ BUF na koju šaka padne, ta se šaka spusti. Produži se brojati dok ne ostane jedna gore. Čija je šaka, ona igra rđave uloge u igri (vuk, kradljivica, ima zavezane oči kod Skrivača i drugo.
Brojalice dječaka (neke od njih imaju izmiješane, izmijenjene latinske riječi što su čuli kao ministranti u crkvi):
Enci, benci, na kamenci
Troja vrata zapečata
Eri, meri, mužikeri, klič!
Ili
Jedan, dva, tri,
Aber faber domini
Inkus, pinkus,
Pupurlinkus, pinks!
(Djevojčica koja ima sreću izići prva u brojalici, igra dobru ulogu u igri.)
ŠTO TO, KUMA, ŠTAPLE? (Tko se, kuma, šulja uokolo?)
Odvoje se dvije grupe djevojčica:
Igra: pčelice s maticom stisnu se oko jednog drveta, grma.
Matica, pjevajući, čuje šum i pita, pjevajući:
Prva: – Što to, kuma, štaple?
Druga: – Ja, kuma, ja! – kuma odgovara obilazeći oko grma
Prva: Najte mi čmelice pokrasti!
Druga: Nabomo, ne! – odgovara kuma ali, svaki put kad napravi krug, odvede jednu pčelicu k sebi, sakrije ju i vrati se opet šuljati se oko pčelica. Matica ponavlja isto pitanje: – Što to, kuma, štaple? – Kuma uvijek odgovara kako je gore opisano.
Kad su sve pčelice pokradene, kuma više ne odgovara, već se sakrije s pčelicama. Matica digne glavu; vidi, nema pčelica, počinje jadikovati pjevajući plačnim glasom: -Gde su moje pčelice?
Dvaput – triput ponovi to (melodija je slobodna improvizacija), i ide ih tražiti dok ne pronađe svoje pčelice.
Ponovi se brojalica i igra se ponavlja.
(Brojalice je opisala Marija Bango iz Legrada u knjizi „Kralj Drave“)
