Ova umjetnička forma karakterizira obrnutu tehniku slikanja na staklu. U alpskim zemljama se u vrijeme kasnog baroka pojavila manufakturna serijska proizvodnja slika na staklu koje su putujući trgovci prodavali. Tako su došli iz Bavarske stigli i do Podravine. U Podravini su te slike nazivali glažama, a prikazivale su svece te su ih ljudi obično smještali u takozvani sveti kut u kući ili klijeti.
Tridesetih godina dvadesetog stoljeća grupa umjetnika koji su se okupili pod zajedničkim nazivom “Zemlja” kojoj je bio cilj kulturalizacija sela i jednakost svih društvenih slojeva. Da bi to postigli bilo je potrebno umjetnost približiti širokim masama. Kako bi se podigla kulturna svijest, tada su se osnivale i otvarale knjižnice i čitaonice te druge kulturne ustanove.
Tajnik grupe “Zemlja” bio je akademski slikar Krsto Hegedušić koji je svoje ljetne praznike provodio u Hlebinama, u rodnom mjestu svog oca. Tamo je upoznao darovite mladiće Ivana Generalića i Franju Mraza te ih uputio u različite tehnike slikanja, od crteža, akvarela do ulja na platnu i staklu. Poticao ih je da slikaju ono što vide oko sebe, a to je rezultiralo potpuno novim slikarskim pokretom koji se kasnije raširio i u druge dijelove Hrvatske i šire, no Hlebine uvijek ostaju kolijevka Hlebinske slikarske škole. To nije škola u formalnom smislu riječi, već je značila da se tehnika prenosila s majstora na učenika. Tako su se do danas razvile tri generacije slikara naive.
Prvu generaciju predstavljaju Ivan Generalić, Franjo Mraz i Mirko Virius.
Drugu generaciju slikara predstavljaju Ivan Večenaj Tišlarov, Mijo Kovačić, Josip Generalić, Ivan Lacković Croata, Martin Mehkek, Franjo Vujčec, Franjo Filipović, Dragan Gaži i drugi.
Treću generaciju predstavljaju takozvani nastavljači tradicije Hlebinske slikarske škole Stjepan Pongrac, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Zlatko Štrfiček, Mirjana Lujić, Ivan Andrašić, Vladimir Dolenec, Branko Matina i drugi. Više o njima možete pronaći pod kategorijom “Ateljei i umjetnici”
