Simbolični odljevak stope svetog Martina 2008. godine je postavljen na župnu crkvu svetog Martina u Virju i u njenoj neposrednoj blizini postoji i informativna tabla koja prikazuje mjesta na tematskoj stazi „Stopa Svetog Martina Europljanina“, koji je svojim stopama povezao više stotina europskih gradova i sela, te je ovim simboličnim umjetničkim djelom Michela Audiarda Virje upisano na kulturnu kartu Europe.
Kulturni centar sveti Martin iz Toursa u Francuskoj inicijator je ideje tematskog puta Stopa svetog Martina, čiju je ideju u Hrvatskoj proveo Kulturni centar svetog Martina Hrvatska i udruga Baština svetog Martina. Cilj osnivanja udruge bio je očuvanje, istraživanje i promicanje duhovne, tradicijske i povijesne baštine mjesta diljem Europe koje povezuje njihov zaštitnik sveti Martin.
Sveti Martin štuje se već 17 stoljeća u Hrvata, jer nam ljudima pruža utjehu, a kroz stoljeća je postao simbol dijeljenja, kojem trebamo težiti. Stopa svetog Martina je simbol, poticaj za očuvanje baštine.
Martinski lokaliteti u Hrvatskoj su: Sveti Martin na Muri, Martijanec, Kalnik, Dugo Selo, Zagreb, Velika Trnovitica, Lovčić u Općini Brodski Stupnik, Šćitarjevo, Gornja Stubica, Tar u Općini Tar-Varbriga, Mali Lošinj, Vranjic u Općini Solin, Donje Selo na otoku Šolti i Sumatrin na otoku Braču, dok se diljem svijeta stopama svetog Martina može posjetiti Rim, Veneciju, Milano, Bratislavu, Ljubljanu, Pariz, Luxembourg, Canterbury, Beč, Bordeaux i mnoga druga.
O svetom Martinu
Sveti Martin bio je sin rimskog časnika rođen godine 316. u Mađarskoj u mjestu Szombathely.
Djetinjstvo je proveo u Paviji, u vojnom garnizonu, te je bio unovačen u carsku gardu kao jedan od tjelohranitelja caru. Kada je razvojačio vratio se u rodni kraj gdje je bio zaređen za egzorcista. Dio života proveo je u samostanu u Poitiersu u Galiji, a bio je i omiljen biskup grada Toursa. Prvi je svetac koji nije bio mučenik, a slavi se 11 studenog. Smatra se zaštitnikom Francuske, vojnika, konjanika, uzgajivača konja, gusaka, Švicarske papinske garde i mnogih mjesta u Europi, a najviše je poznat kao zaštitnik vinogradara i vinara, a poznat je i po tome da je svoju vlastitu majku obratio na kršćanstvo. Najpoznatija je predaja o svetom Martinu ona kada se usred zime, našao pred vratima grada Amiensa u Galiji te susreo siromaha prosjaka, koji je od njega zatražio milostinju. Nemajući kod sebe novaca, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkoga plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnio san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: “Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.” Mnogi umjetnici inspirirani su djelima svetog Martina, a u Podravini je kipar Petar Kolarić iz Ždale izradio svetog Martina tehnikom armiranog betona.
Crkva Svetog Martina u Virju
Najstarije pisano svjedočanstvo iz 1334. potvrđuje da je u Virju, tadašnjem Prodawiczu, postojala Crkva Svetog Martina, no nepoznate su ostale pojedinosti o njoj.
Zanimljivo je da je u vrijeme građenja današnje Crkve Svetog Martina 1832. godine pronađen nadgrobni kamen na kojem je stajalo da se na mjestu današnje crkve nalazila kapela koju je podigao Gregorije Insitor de Prodawicz 1484. godine. Kapelu su kroz vrijeme proširivali te je postala župnom crkvom. Pronađeni kamen je uzidan u zid nove župne crkve i nalazi se kod ulaza u sakristiju.
Postoje zapisi o tome da je crkva 1735. godine izgorjela do temelja, te su od nje ostali samo zidovi. Crkvu je potpunoo obnovio i uredio virovski župnik Mihovil Igerčić, no takva nije bila dugog vijeka, jer je 1832. godine župnik Ivan Nepomuk Pfeiferberg je 1832. godine sagradio je iznova crkvu svetog Martina. Od stare je ostao samo toranj, dok je nova crkva podignuta na novim temeljima.
Unutarnji prostor crkve oblikovan je u baroknom stilu, čiji centralni dio krasi barokni stari oltar iz polovice XVIII stoljeća. Crkva je duga 38 metara, a široka 19 metara. Godine 1891 crkvu je iznutra u potpunosti oslikao Marko Antonini, slikar iz Zagreba za 1300 forinti, na poziv župnika Josipa Hitera. Crkva ima 5 oltara: veliki oltar, oltar Spasiteljeva lica, oltar svetog Fabijana, oltar svetog Sebastijana i oltar Bezgrešne Djevice.
Crkvene orgulje izgradila je poznata tvrtka Heffer, a datiraju iz 1916. godine. Prve orgulje u crkvi spominju se već 1733. godine. Prva crkvena ura datira iz 1673. godine, a druga iz Velike Kanjiže 1863., koju je 1999. godine zamijenila današnja, elektronska.
