Hampovica je smještena uz potok Hotovu i cestu prema Bjelovaru. Na Hotovi je bio Filipov i Novakov mlin-vodenica. Danas ima oko 300 stanovnika. U selu djeluje Lovačka udruga, Društvo žena i Dobrovoljno vatrogasno društvo.
Škola se spominje 1891., a do tada su djeca polazila školu u Miholjancu što je bio veliki problem pogotovo zimi. Moderna školska zgrada izgrađena je 1997. godine.
U selu je kapelica sv. Andrije zaštitnika mjesta. Izgrađena je 1852. i posljednji put obnovljena 1995. godine.
Glavni izvor prihoda mještana je poljoprivreda uz ponekog zaposlenog u različitim poduzećima. U selu djeluje obrtnička radionica za betonsku galanteriju čiji je vlasnik Vjekoslav Novaković.
Zanimljivo je da je Hampovica već 1939. imala mjesni vodovod jer je opskrba vodom bio veliki problem žitelja, posebno u vrijeme suša. Voda se koristila iz izvora Delice i Lukačevog jarka i bio je to tada jedini seoski vodovod u cjeloj zemlji. Time su se Hampovčani jako ponosili. Te je godine Hampovica brojila 870 duša.
Polovicom 15. stoljeća u vrijeme vladavine kralja Matijaša Hampovica dolazi u posjed svinjskom trgovcu, pokrštenom švedskom židovu Ivanu Ernuštu De Hampo, po kojem je Hampovica najvjerojatnije i dobila ime. Njegovi sinovi, Sigismund pečuški biskup i Ivan Ernušt mlađi dobivaju darovnicom kralja Matijaša 1477. godine Slavoniju, Podravinu i Međimurje, dok Sigismund ima u posjedu i dio Mađarske. Stariji Ivan De Hampo 1473. postaje glavni rizničar kralja Matijaša te ban Slavonije. Vladavina loze Hampo vladala je ovim krajevima čitavo stoljeće sve do smrti sina kneza Gašpara, koji nije imao nasljednika. Kako je knez Gašpar bio oženjen sestrom Keglevića njegova imanja prelaze u njihov posjed.
Grb grada Đurđevca, jednim od najljepših spomenika renesanse bio je grb obitelji De Hampo, a dao ga je isklesati Sigismund Ernušt i posvetiti svojoj utvrdi, starom gradu u Đurđevcu.
Hampovica ima i svoju himnu koju su pripremili Učitelj Željko Toplak i mještanin Ivo Vukres koja se i danas pjeva na različitim svečanostima.
Tekst himne glasi:
Selce divno ti ispod tih bregov,
silno ljubljeno od svojih sinov.
Ov stran šumice z druge gorice
v kojima rodi slatko vince.
Hampovica ti si nam mati,
Naš rodni kraj, tu je pravi raj.
Male hižice smješkom nas prate,
jer nas slobodne vide Hrvate!
