U utorak 29. travnja 2025. u Novigradu Podravskom održat će se povijesno predavanja o habsburškim generalima iz 9. Novigradske satnije koje će održati umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Boris Trnski. Najviše riječi bit će o barunima Šimuniću, Bogatu i Mikašinoviću.
Predavanje se će se održati u dvorani ZKF u Novigradu Podravskom (Trg dr. Franje Tuđmana 4) s početkom u 19 sati. Ulaz je slobodan i svi su dobrodošli.
Organizatori predavanja su Općina Novigrad Podravski, Udruga hrvatskih dragovoljaca – veterana Domovinskog rata i Turistička zajednica područja Središnja Podravina, a ono se održava u povodu 240. obljetnice rođenja generala Baltazara Šimunića.
Baltazar Šimunić rođen je u Novigradu Podravskom 25. travnja 1785. godine, a umro je u Beču 1861. godine. Svoju vojničku karijeru započeo je u Đurđevačkoj graničarskoj pukovniji, a istaknuo se tijekom Napoleonskih ratova, pogotovo u bitkama 1809. i 1813. godine. Napredovao je do čina pukovnika i general bojnika, a 1848. godine bio je promaknut u čin podmaršal poručnika te se istaknuo u ratu protiv Mađara. Nakon toga je odlikovan Viteškim križem Marije Terezije, a 1850. godine stekao je naslov baruna. U godini njegove smrti objavljeni su mu memoari koji do danas nisu prevedeni s njemačkoga na hrvatski jezik.
Osim o generalu Šimuniću, predavač će govoriti o generalu Stjepanu Bogatu (1855.-1923.) koji je rodom ih Miholjanca. Nakon uspješne vojničke karijere 1917. godine postao je počasnim generalom pješaštva, a umirovljen je 1. siječnja 1919. godine, od kad je živio u Zagrebu. Ugarsku plemićku titulu dobio je 1913., a 1918. godine naslov baruna od Kostanjevca i Panosa, prema goričkom brijegu nedaleko od Miholjanca.
S područja Novigrad Podravsko, točnije iz Plavšinca, potekao je i general Mihajlo Mikašinović, koji je rođen 1715. godine, a umro je u Beču 1774. godine. I on je stekao barunsku titulu, a jedno vrijeme živio je u Koprivnici.
Predavač je također osobno vezan za Novigrad Podravski. Boris Trnski rođen je 3. travnja 1962. u Novigradu Podravskom, Koprivničkoj ulici broj 18. Osnovnu školu završio je 1977. u rodnom mjestu. Nakon osnovne škole 1981. završio je Vojnu gimnaziju u Zagrebu. Godine 1985. završio je Vojnu akademiju kopnene vojske, smjer topništvo. Iz JNA je dezertirao sredinom kolovoza 1991. U Zbor narodne garde službeno je ušao 14. rujna 1991. u kojem je neslužbeno obnašao dužnost zamjenika zapovjednika Zbora narodne garde u Koprivnici. Aktivno je sudjelovao u radnjama vezanim za osvajanje vojarne u Koprivnici. Po preuzimanju vojarne obnašao je dužnost zapovjednika diviziona haubica 105 mm, s kojim je upućen na Zapadno-slavonsko bojište, na područje između Novske i Lipika, na kojem je sudjelovao u oslobodilačkoj operaciji „Orkan ’91“. Po ukidanju diviziona, a nakon ustrojavanja Centra za obuku i odgoj vojnika u Koprivnici u svibnju 1992. imenovan je za zapovjednika 2. bojne za temeljnu obuku. Početkom studenog 1992. imenovan je za savjetnika za ustroj u Upravi za ustroj Glavnog stožera HV. Do kraja Domovinskog rata radio je na ustrojavanju, opremanju i nadzoru, prioritetno topničkih, ali i ostalih postrojbi HV.
Po završetku Domovinskog rata ostao je u Glavnom stožeru OS RH. Početkom 1999. imenovan je za donačelnika Odsjeka za ustroj u Upravi za operativne poslove, a u veljači 2003. imenovan je za voditelja Odsjeka za strategiju i dugoročno planiranje Uprave za obrambeno planiranje i međunarodnu vojnu suradnju Glavnog stožera OS RH. Sredinom 2004. imenovan je za načelnika Odjela za strategiju i politiku razvoja iste uprave Glavnog stožera OS RH. Ratnu školu „Ban Josip Jelačić“ pohađao je u 7. naraštaju tijekom 2004. i 2005. Po završetku školovanja imenovan je za nastavnika umijeća ratovanja u Ratnoj školi „Ban Josip Jelačić“. Za načelnika Katedre nacionalne sigurnosti i vojne strategije imenovan je u listopadu 2007. Krajem 2014. imenovan je za prodekana za nastavu, a u listopadu 2015. za prodekana za vojnu izobrazbu u Dekanatu Hrvatskog vojnog učilišta „Petar Zrinski“. Na osobni zahtjev, u činu brigadira, umirovljen je 30. lipnja 2016.
Autor je triju knjiga iz područja teorije o ratu, umijeća ratovanja, vojne povijesti i vojne strategije. Nakon umirovljenja, kao vanjski predavač, predaje teme iz umijeća ratovanja i vojne povijesti u Ratnoj školi „Ban Josip Jelačić“. Od 2018. bavi se istraživanjem hrvatskih generala i admirala od 1804. do 1918. Autor je knjige u pripremi za tisak „Hrvatski generali i ratnici u Galiciji i Bukovini“, koja je posvećena poginulim ratnicima tijekom Prvoga svjetskog rata iz Novigrada Podravskog za koje se ne zna gdje su im posmrtni ostatci. U završnom procesu pripreme je njegova opsežna knjiga „Zaboravljeni hrvatski generali i admirali od 1804. do 1918.“ Autor je petnaestak članaka o hrvatskim generalima koji su objavljeni u stručnim i znanstvenim časopisima. Član je Hrvatskoga generalskog zbora.
